|
POREZ NA BRKOVE
Knjiga
koja nije štedjela nikoga!
Knjiga uz koju nitko neće
ostati ravnodušan!!!
Humoreske pisane i objavljivane u nekoliko
mahova
U prvome dijelu pod naslovom SVETE KRAVE
nalaze se one nastale u posljednjih par
godina. Vrlo dobru i plodnu razdoblju za
takvo štivo. Neobjavljivane do sada.
Drugi dio U LUDNICI sastoji se od tekstova pisanih u drugoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća (završno razdoblje jugoslavenskoga komunizma, isprepleteno i pomiješano s velikosrpskim ludilom po zlu poznatoj kukavičkoj "hrvatskoj šutnji") tiskanih u splitskome humorističnom listu "Berekin". Devedesete definitivno nisu bile doba za humor, u pitanju je bio goli opstanak Treći dio pod naslovom LIKOVI čine male novinske humoreske objavljivane svojedobno u tjednome humorističnom prilogu "Pomet" dnevnika Slobodna Dalmacija.
Opatrnuti koječim, smeteni, zbunjeni,
odlutali, izgubljeni... (kao zombiji) – a izgubljenu čeljad možeš voditi
kakvim god hoćeš putom, govoreći da drugoga nema, možeš im nametati idole,
uzore, lažne bogove, vizionare, izbavitelje, spasitelje ...
Tiskovine godinama nemaju humorističnih
priloga: ukinulo ih, odrezalo, odstranilo, uškopilo! Namjerno, dakako.
Uljuljani i ušuškani u slatkim i udobnim
ljuljačkama, uz dašak lahora, "vlasnici" stvarnosti ne žele nikakve
potrese, a kamoli temeljne promjene.
Zato se boje smijeha.
Zato nemamo humora.
Kao u komunizmu.
Propao je zato jer se nisu smijali –
nisu znali, nisu htjeli, ili nisu smjeli; valjda se mislilo da smijeh samom
svojom biti ugrožava revoluciju. A tko
se ne može smijati sam sebi, bolje da se i ne smije, nikako.
Stoga ove homoreske objavljujemo pod
geslom: Još Hrvatska ni' propala dok se smijemo.
|
|
SVJETLOPIS
(Grafike)
Uz vrlo raznoliku književnu djelatnost,
autor se povremeno i na mahove (koliko mu to prilike dopuštaju) vraća svojoj
paralelnoj i, moglo bi se reći, iskonskoj ljubavi - likovnosti.
|
OSTALE KNJIGE SAMOSTALNE NAKLADE I. GRLJUŠIĆA |
|
Ivan Grljušić LIŠAJEVI (fotomonografija) Fotomonografija "LIŠAJEVI" (enciklopedijskoga formata 30x21 cm, na 150 gramskom umjetničkom papiru kunstdrucku) - izbor /približno tristotinjak/ od nekoliko tisuća fotografija različitih vrsti lišajeva snimljenih tijekom proteklih godina na području Dalmatinske zagore, posebice biokovskoga areala. Posao kakav još nitko do sada u Hrvatskoj nije napravio (a ima ih zapanjujućih oblika, ljepote i boja, koje ponekad više sliče djelu apstraktnoga slikarstva negoli prirodnoj tvorevini.) Ovo doista jest dio zajedničke nam prirodne baštine, što ga je barem na ovaj način trebalo sačuvati. Fotografije su snimane godinama u različitim vremenskim i inim uvjetima: doslovce po šumama i gorama, po drvlju i po kamenju, u sjeni, zakutcima do kojih ne dopire sunce. Ima ih sićušnih, malenih do onih golemih - u svoj raznovrsnosti i bogatstvu. Uvez: TVRDI, šivano, papir - kunstdruck mat 150 g. |
|
ŠAROPIS U RASPONU VARIJACIJA Slično prirodopisu, ili pak zemljopisu i šaropis bi trebao predstavljati neku vrst znanosti/znanja/znanstva o temeljnim značenjima riječi koju sadrži u korijenu šar - zajedničkom svim izvedenicama u slavenskim jezicima. Podrijetlo joj je praslavensko i staroslavensko, dok bi pomniji istražitelj mogao ići i dublje. U nekim jezicima šar jest boja (kod Hrvata je u isključivoj uporabi turcizam boya, premda je u pjesništvu - do prije stotinjak i manje godina - često korišten i šar). Kad se danas spomene šára (množina šare) misli se prvenstveno na krivudav oblik, prirodan (kod nekih životinja) ili umjetno napravljen: urezan, nacrtan, obojen, utkan, uklesan, ili na neki drugi način izveden. Kao ukras, ures, ornament... - ali i kao znak (kojemu je obično zaboravljeno značenje, uostalom kao i mnogočemu drugome). Riječ je ponegdje (u ruskome, primjerice) zadržala i svoja primarna obilježja prema kojima je označavala Zemlju /zemaljsku kuglu/ i njezine ljepote (rasap svjetla što u nepredvidivim varijacijama i u nepojmljivoj svježini kroz oko obasipa mozak i um), ter nebeski svod s njegovim dnevnim i posebno noćnim svjetlilima. (I ova, temeljna, značenja kod nas možemo pronaći jedino u književnosti, onoj nešto starijoj. LIKOVNA MONOGRAFIJA |
|
U knjizi su skupljeni dramski tekstovi nastajali i objavljivani u protekla tri desetljeća, točnije od 1975. kada je napisan i tiskan mladenački prvijenac "OD KADA NIJE PALA KIŠA", slijedila je potom drama "DOSADNO POPODNE NA DVORU JEDNOGA CARA" iz 1977. (u kojoj su ondašnje vlasti "prepoznale" neke onodobne glavne likove i događaje), onda "ZLATNA GRANA" i radio-drama "RAZGOVOR" iz osamdesetih, i na kraju nova, netom završena drama (u prvim danima siječnja 2008.) "ROMANOVI - SMAKNUĆE, ZDRAVICA, PRAH" koja jedina nije tiskana u nekome od časopisa, već se ovdje objavljuje prvi put. Uvez: TVRDI
|
|
IRONIJA I SVETOST Poslije triju esejističkih knjiga (Ulomci o Don Quijoteu i quijotizmu; Veliki žrvanj, ili na tragu tragedije te Afroditin osmijeh) tematski komponiranih, ovo je četvrta u kojoj su skupljeni radovi nastali tijekom proteklih tridesetek godina.
|
|
SVIT SE KONČA
Naslov knjige potječe od naslova istoimene pjesme s kraja XIII. stoljeća (pripada među one najstarije; riječ svět - pisana jatom - može značiti svit= svijet, ali i svit = svjetlost), a sadrži sva relevantna pjesnička imena i ostvarenja od prvih zapisanih stihova, usmene književnosti, pa do najnovijih (ne i auktora mlađih od pedeset godina, što je primjereno jednome ovakvom izboru). Treba naglasiti kako je "Svit se konča" (takozvana "velika" antologija, jer postoji i "mala" - ona 111) tek treći ozbiljan pokušaj antologiziranja cjelokupna hrvatskoga pjesništva u proteklih stotinjak godina, uz jedan vrlo dobar iz 1965. - Šoljanov i Milićevićev, te onaj V. Pavletića iz 1970. pod nazivom Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva, koji je bio preopširan i često nedostatno kritičan, a zapravo i nije antologija već opsežna panorama). Neke izvrsne antologije (poput one Slamnigove) završavale su obično devetnaestim stoljećem; kao da se malotko usuđivao mjeriti istim metrom staro i suvremeno pjesništvo. Knjiga je plod petnaestogodišnjega ustrajna rada i ne robuje ustaljenim (ustajalim) pristupima i šabloniziranu ponavljanju. S potpuno dezideologiziranim pristupom: bilo političkim, estetskim ili nekim trećim. (S povremenim naglascima na duhovnije sadržaje, koji su prethodno obično bili zanemarivani). Sadrži kazala i bilješke o pjesnicima. Uvez: TVRDI |
|
VOLTAIREOVA SMRT Krug smrti - izravno ili neizravno - glavna je okosnica ove knjige, stoga bismo je mirne duše mogli nasloviti Voltaireova i druge smrti (Lenjinova, Romanovih...) Otkrit ćemo kako se "prvaku bezbožništva" na zidu spavaće sobe pojavila ruka (kao babilonskomu kralju Baltazaru, prema Bibliji), predskazujući kraj, i to točno dvadeset godina nakon njegova pisma D, Alembertu, u kojemu se zalagao za uništenje "bestidnice" (Katoličke Crkve), najavljujući kako će "za dvadeset godina Bog odigrati svoje." Slijedilo je neobjašnjivo Voltaireovo skončanje. Uvez: MEKI |
|
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ: PLAVI SAN, Izabrao, predgovor i bilješke napisao i likovno opremio IVAN GRLJUŠIĆ Knjiga s reprezentativnim izborom iz poetskoga i proznoga opusa A. B. Šimića. Od pjesama je uvrštena cijela zbirka "PREOBRAŽENJA" (za života jedina objavljena pjesnikova knjiga), kao i reprezentativan izbor iz pjesama nastalih prije nje i onih nastalih poslije. Od proznih djela uvršteno je nekoliko eseja i programatskih tekstova iz kojih se može izčitati Šimićevo poimanje pjesništva, književnosti i umjetnosti uopće, kao i jedan novinski članak u kojemu se mladi Šimić (imao je svega dvadeset i jednu godinu) zalaže za samo sedam godina starijega Ujevića, ocjenjujući ga već tada velikim pjesnikom. Uvez: TVRDI |
|
ANTOLOGIJA HRVATSKOGA PJESNIŠTVA OD XIII. DO XXI. STOLJEĆA Izbor i predgovor IVAN GRLJUŠIĆ Ovo je sažeta (mala - sa svega 111 pjesama) antologija hrvatskoga pjesništva od njegovih zrelih početaka do najsuvremenijih auktora. Antologija kakvu je najteže raditi, jer smo u recentnoj antologičarskoj praksi obično imali kupusare koje su na stotinama stranica predstavljale vrlo mali segment hrvatskoga poetskoga stvaralaštva, najčešće pedesetak, ili u najboljemu slučaju stotinjak godina. Kriteriji su obično bivali izvanestetske naravi, a kad su i bili estetski bio je to vrlo malen i neznačajan dio, obično izvana umjetno prenešenih i u svemu kaskajućih i šepajućih poetika, idejnih zastranjenja s područja nimalo bliskih pjesništvu (socioloških, qusi filozofskih, lingvističkih, političkih i inih) – i kad se napravi odmak od prevladavajućih čoporativnih lauda, od cijele te hrpe ostat će vrlo, vrlo malo, ili čak ništa. Sastavljač je nastojao predstaviti sva razdoblja (/bez nasilne i umjetne podjele/ onim što je najbolje prema njegovu osobnom sudu. Dajući više mjesta mrtvima nego živima (koji obično uzurpiraju većinu prostora), odričući se pomodarstva bilo koje vrste, vraćajući /izborom/ pjesničkoj riječi potreban dignitet. Ovo jest izbor bez prevelika vrludanja, nesklon oponašateljskim sljedbama i zakašnjelim eksperimentima bez duha. S otiskom auktorove književne osobnosti (kao kod svakoga izbora, ma koliko se neki trudili “dokazati” suprotno). Uvez: TVRDI |
|
RUŽA, RUŽE, RUŽI RUŽA U HRVATSKOME PJESNIŠTVU Od početaka do danas Izabrao i predgovorom popratio IVAN GRLJUŠIĆ Ruža zasigurno jest najopjevaniji cvijet, ali i u prozi nimalo ne zaostaje, počevši od antičkoga grčkoga pjesništva, biblijskih knjiga (Pjesma nad pjesmama, primjerice) srednjovjekovnoga Romana o ruži, preko trubadura, renesansnih pjesnika pa do viteških romana i mnogobrojnih suvremenih tekstova.Ne smijemo zaboraviti mistike: kršćanske, židovske i islamske. Tekstovi o ruži mogli bi se podijeliti na manje-više tri osnovne skupine: one s mističnim nabojem /Danteova rajska ruža iz Božanstvene komedije, Rosa mistyca iz Lauretanskih litanija/, one sa simboličnim značenjima i one stvarnosne; s tim da granice u većini slučajeva nisu jasne i vidljive, te se najčešće miješaju i isprepleću. (Podrobnija razrada u opsežnu predgovoru (50 stranica), s naslovom: Ruža iz mytha, ruža iz pjesme, ruža iz vrta... ; s podnaslovom: Simbolika i stvarnost.) O hrvatskim pjesmama o ruži (ili u kojima je nazočna ruža) moglo bi se isto reći: ima ih iz sva tri područja – od Šižgorića, Marulića, oba Držića, preko Ujevića, Krleže, Krkleca, Goloba, Gotovca pa do najsuvremenijih živih pjesnika. Treba napomenuti da je ovo potpuno pionirski posao (u kojemu je priređivač pregledao tisuće knjiga i časopisa), jer do sada nitko nikada nije pravio sličan izbor. Estetski i vrijednosni kriteriji najčešće nisu primjenjivani, već je uvršteno skoro sve, izuzimajući one najgore) do čega je priređivač uspio doći. Prvi put u antologičarskoj praksi (a ovo jest tematska antologija) na jednome su mjestu ravnopravno zastupljeni svi segmenti hrvatskoga pjesništva: umjetnička poezija, narodno stvaralaštvo, latinisti, čakavsko i kajkavsko pjesništvo te napokon haiku /u jednom manjem opsegu/. Uvez: TVRDI |
|
TIN UJEVIĆ Izabrao, predgovor i bilješke napisao Ivan Grljušić Izbor iz pjesničkoga djela Tina Ujevića, priređen i objavljen za pedesetu obljetnicu smrti (12. XI. 1955. – 12. XI. 2005.) vjerojatno najvećega hrvatskoga pjesnika. Uvez: TVRDI |
|
PAKLENI TURISTI I ovaj roman slijedi auktorovu zaokupljenost nadnaravnim (ili pak mitskim), i to u konkretnu slučaju Paklenih turista na dvije razine: razini sotonizma (pojavne manifestacije posjednuća i opsjednutosti, stvarni prizori egzorcizma – prvi put u hrvatskoj književnosti – kao i iskustva osoba-likova što su bile pripadnice različitih sekta) i razini svetosti (karizmatski darovi kod jednoga od glavnih likova, poput dara čitanja duša: viđenja unutar osobe itd.); okosnica zbivanja zapliće se kroz neobičan /nerealiziran/ ljubavni trokut, koji se na kraju otkriva kao četverokut. Uvez: MEKI |
|
ZDRAVICA ROMANOVIMA Najbolje bi bilo bilješku započeti podnaslovom ove dokumentarističke proze: Uvez: MEKI |
|
TRI SUNCA jest knjiga pripovijedaka nastalih prema motivima pučke predaje iz Dalmatinske zagore, točnije prostora između Cetine i Neretve, i to isključivo onih s nadnaravnim sadržajem: mitskih, legendarnih, čudesnih, bajkovitih; od pradavnih vremena (naslovna priča Tri sunca zapravo je hrvatska inačica mitskih predaja o zlatnome dobu) do onih novijih u kojima takova predaja još živi. |
 |
 |
 |
|
 |
|||
 |
|||
 |
|||
 |
|||
 |
|||
 |
|||
