UKUPNA PJESNIČKA DJELA   I., II.,  III.   

     Pripremajući tijekom 2000.godine za tisak poetski dio opusa (koji je stao u tri sveska i oko 1.100 stranica gusta prijeloma), odlučio sam u četrdeset i sedmoj godini da više neću pisati poeziju. Zašto? Jer sam do tada na tome području napravio, manje-više, sve što sam znao, želio i mogao (s onoliko dara koliko mi je Bog dao). Ubuduće bih vjerojatno preživao (na gori način) sve već izraženo i napisano, a dosadno ponavljanje u najmanju ruku nije pristojno.
     Knjige su tiskane u nakladi HKD NAPREDAK 2001. g.
     Tekst što slijedi su bilješke s kraja svakoga od svezaka.
     Naslove ostalih pjesničkih zbirki može se vidjeti u bio-bibliografskoj bilješki.

na vrh

I. PJESME 1968.-2000.   

     Prvi svezak sveukupnih pjesničkih djela Pjesme 1968-2000. (drugi svezak čine tri poeme: Tjedan, Ne sagradi grada, Domovina; dok se u trećemu nalaze haikui) sadrži pjesme nastale od 1968. (kada je petnaestogodišnjemu auktoru  tiskana prva pjesma „Uzavreli krš“ u sarajevskim „Malim novinama“ broj 625, kolovoz 1968. g.) pa do kraja 2000.   Osim tiskanih knjiga („Bez naslova“,  Čakavski sabor, Split, 1976; „Krhotine pjesme“ , Logos, Split, 1995; „Molitva“, HKD Napredak, Sarajevo, 1999; i „Pod krošnjom stabla“, Laus, Split, 2000.) u ovaj svezak su uvrštene  i sve pronađene pjesme objavljene u različitim publikacijama, kao i one što ih je auktor imao u rukopisu. „Stanja“ i „Pjesme bez redoslijeda“ (dvije mladenačke zbirke) nisu nikada tiskane kao knjige.
     Sitnije stilske i jezične promjene, ili ispravljene tiskarske grješke, kao i poneku lektorsku ili uredničku intervenciju iz ranijih izdanja, popravio je sam auktor, stoga se pjesme u ovome obliku (u svatri sveska) trebaju smatrati konačnima.

opširnije...

  na vrh

II. TRI  POEME 

     Tri poeme (zapravo više oblici epske širine: Tjedan, Čakavski sabor, Split, 1997; Ne sagradi grada, Logos, Split, 1984; Domovina, Laus, Split, 1997.) tvore svojevrsnu trilogijsku cjelinu, u kojoj se iz daljine maglovito mogu nazrjeti danteovsko-odyssejske tangente. „Tjedan“ je ustrajan pokušaj, u metežu rasutih dijelova (djelića, krhotina, ulomaka, rbina) raskomadanih  raznorodnorazličitih oblika (razbijenih i zagubljenih davno, ili pak u novijim vremenskim razdobljima, u pomutnji, zbrki, zalutalosti, izgubljenosti i zaboravu), pokušaj lijepljenja kakva-takva mozaika Cjeline. Kojemu ćemo nastojati izglačati šavove i pričvrstiti zakrpe na mnogobrojnim hrapavim, oštrobridnim i šupljim mjestima. „Tjedan“ jest težnja za Cjelinom (ucjelinjenjem). Traganje, prizivanje, Put. Pokušaj izokretanja nadvladavajuće putanje zaborava.
     U svakome dijelu pojedinačno nazočna su svatri toposa spomenuta na početku, pomiješani i isprepleteni u složenu suodnosu znakova i značenja. U svetri duhovne razine. I dok „Tjedan“ zrači snažnom težnjom za Cjelinom (priziva je, žudi za njom, makar i na neuobičajene i ne uvijek lako prepoznatljive načine), „Ne sagradi grada“ kuša ono žuđeno, zazivano, Onostrano, zbiljsko, pretočiti u (s)tvarno.  (S gradom kao symbolom. U kojemu je hram  mjesto susreta nebeskoga i zemaljskoga,  znakovita točka dodira vidljivoga i nevidljivoga.) U slike zemne, prizore zemaljske ljepote  (do koje se dospijeva prolazeći tijesnim putovima mraka i strave). Kako bi se došlo do Domovinske  (uvijek s velikim početnim slovom) stalnosti, stavnosti, najbolje ocrtane u pjevanjima „Domovine“. Gdje se neizrecivo i neiskazivo sluti i prizivlje, i ipak nekako opjevava (premda kljasto, premda krnje, no ćutiš ga, znadeš tu je, osjećaji znakove Nazočnosti), zračeći iz jedne jedine riječi: Domovina.  Ta koja jest trajna i tajna, skrivena i očitovana, Očinsko-Majčinska, Onostrana. Ona (riječju neomeđena) od roda vječnosti, na vrutku Izvorne Svježine, ispod krila, pod okriljem, stvarana i održavana strujom Tvorčeva daha.
     Godina uz naslove označava godinu objavljivanja knjige, dok godine na kraju  jesu godine nastanka,  poeme ili pojedina njezina dijela.

opširnije...

na vrh

III. ZELENO BUJA SVIBANJ
  
     Knjiga “Zeleno buja svibanj” obuhvaća sve haikue što ih je auktor napisao u proteklih dvadesetak godina, to jest do početka 1999. g., odnosno kraja 1998., kada je taj dio pjesničkoga opusa završen. U knjigu su, naravno, uključene svetri tiskane haiku zbirke (“Kaktusov cvijet”, Požega,1990; “Smiješi se svijet postajući mekši”, Split, 1994; “Prsten planinâ”, Poljica, 1998.), haikui tiskani u različitim publikacijama, kao i oni  - “Slika neba/Image of the Sky” - pripremljena je kao dvojezično izdanje.

opširnije...

na vrh

ULOMCI  O DON QUIJOTEU I QUIJOTIZMU      

Eseji
Logos, Split, 1995.

Prva knjiga u Hrvata o poznatome Cervantesovu romanu (možda i najboljemu u povijesti) o Bistrome vitezu Don Qijoteu i donquijotizmu kao pojavi. Možda bi trebalo spomenuti kako je rukopis dovršen 1985. ali za vrijeme komunizma nije mogao biti objavljen; dva časopisa koji su tiskali ulomke iz njega slijedeće godine su izgubili republičku dotaciju. Valčjda zbog žestine govora Vitezova.
     Ulomak što slijedi je iz uvodne POSVETE Miguelu de Cervantesu Saavedri:

     Budući da nema nijednoga milostiva viconta, ili kakova drugoga moćnika, koji bi okriljem svoje veličine i dobrote hotio zaštititi i braniti ove moje ulomke (moćni su od uvijek bili skloniji napadaju negoli zaštiti, izim  ako je u pitanju bilo lizanje i ulagivanje - i sam to izvrsno znadeš, a s vremenom je postalo još gore), stoga ih posvećujem tebi. Tebi s najvećim pravom.
     Oprosti mi, meštre, ako sam se usudio "nespretnim i tupo zarezanim nojevim perom" pisati o junaštvu i slavi Don Quijoteovoj.
     Nesporno, ti si mu otac. Tebi čast. Ti si mu izmislio ime i uobličio lik, ali proteklo je od tada mnogo voda i mnogo snjegova iščezlo, a vode, poznato je, neprestance otkrivaju novo lice zemlje. S vremena na vrijeme zasvjetluca ponešto, i ja sam pokušavao hvatati te blijeskove što su prelijetali preko lica vitezova. Prikazujući ga raznovrsno: sa sjajem, sjenama, širokim osmijehom i suzama.
     Griješke se ne tiču tebe, za njih je kriva moja nesavršenost.
     Mir tvojoj duši!

     Možda je zanimljivo kako je i danas (premda je jedina takva) ova knjiga sustavno prešućivana, čak i prilikom obilježavanja obljetnica objavljivanja D. Q. ili pak Cervantesovih.

na vrh

PUT  U  MIR

Roman
Laus, Split, 1997.

Roman o umiranju i smrti.

na vrh

VELIKI ŽRVANJ, ili  NA TRAGU TRAGEDIJE

Studije i eseji o grčkoj tragediji
Erasmus, Zagreb, 2001.

Analitična knjiga (s pokušajem sinteze i nekih novih zaključaka, primjerice o katarzi) o grčkoj tragediji (na njezinim reprezentativnim uzorcima: Eshilovim  i Sophoklovim djelima), njezinoj mythskoj pozadini kao i filozofiji iz toga razdoblja. 
     Za malo bolje upoznavanje donosimo jedan esej.

opširnije...

na vrh

AFRODITIN OSMIJEH  
ili
O pticama, hramovima, svjertlosti, zlatu,
kraljevima, smijehu, postelji, ulju, podbjelu i ostalome

Eseji
Napredak, Split, 2003

 Ovo su eseji pisani na klasičan način kakav tradicionalno susrećemo od antike, preko srednjovjekovlja i renesanse, osobito kod M. Montaignea i suvremenika. Za potkrjepu donosimo dva kraća - Ulje i Zlato:

opširnije...

na vrh