Ivan Grljušić: Ukupna pjesnička dijela I, II, III

UKUPNA PJESNIČKA DJELA   I., II.,  III.   

     Pripremajući tijekom 2000.godine za tisak poetski dio opusa (koji je stao u tri sveska i oko 1.100 stranica gusta prijeloma), odlučio sam u četrdeset i sedmoj godini da više neću pisati poeziju. Zašto? Jer sam do tada na tome području napravio, manje-više, sve što sam znao, želio i mogao (s onoliko dara koliko mi je Bog dao). Ubuduće bih vjerojatno preživao (na gori način) sve već izraženo i napisano, a dosadno ponavljanje u najmanju ruku nije pristojno.
     Knjige su tiskane u nakladi HKD NAPREDAK 2001. g.
     Tekst što slijedi su bilješke s kraja svakoga od svezaka.
     Naslove ostalih pjesničkih zbirki može se vidjeti u bio-bibliografskoj bilješki.

na vrh

Ivan Grljušić: Pjesme 1968.-2000.

I. PJESME 1968.-2000  

     Prvi svezak sveukupnih pjesničkih djela Pjesme 1968-2000. (drugi svezak čine tri poeme: Tjedan, Ne sagradi grada, Domovina; dok se u trećemu nalaze haikui) sadrži pjesme nastale od 1968. (kada je petnaestogodišnjemu auktoru  tiskana prva pjesma „Uzavreli krš“ u sarajevskim „Malim novinama“ broj 625, kolovoz 1968. g.) pa do kraja 2000.   Osim tiskanih knjiga („Bez naslova“,  Čakavski sabor, Split, 1976; „Krhotine pjesme“ , Logos, Split, 1995; „Molitva“, HKD Napredak, Sarajevo, 1999; i „Pod krošnjom stabla“, Laus, Split, 2000.) u ovaj svezak su uvrštene  i sve pronađene pjesme objavljene u različitim publikacijama, kao i one što ih je auktor imao u rukopisu. „Stanja“ i „Pjesme bez redoslijeda“ (dvije mladenačke zbirke) nisu nikada tiskane kao knjige.
     Sitnije stilske i jezične promjene, ili ispravljene tiskarske grješke, kao i poneku lektorsku ili uredničku intervenciju iz ranijih izdanja, popravio je sam auktor, stoga se pjesme u ovome obliku (u svatri sveska) trebaju smatrati konačnima.

opširnije...

  na vrh

Ivan Grljušić: Tri poeme

II. TRI  POEME 

     Tri poeme (zapravo više oblici epske širine: Tjedan, Čakavski sabor, Split, 1997; Ne sagradi grada, Logos, Split, 1984; Domovina, Laus, Split, 1997.) tvore svojevrsnu trilogijsku cjelinu, u kojoj se iz daljine maglovito mogu nazrjeti danteovsko-odyssejske tangente. „Tjedan“ je ustrajan pokušaj, u metežu rasutih dijelova (djelića, krhotina, ulomaka, rbina) raskomadanih  raznorodnorazličitih oblika (razbijenih i zagubljenih davno, ili pak u novijim vremenskim razdobljima, u pomutnji, zbrki, zalutalosti, izgubljenosti i zaboravu), pokušaj lijepljenja kakva-takva mozaika Cjeline. Kojemu ćemo nastojati izglačati šavove i pričvrstiti zakrpe na mnogobrojnim hrapavim, oštrobridnim i šupljim mjestima. „Tjedan“ jest težnja za Cjelinom (ucjelinjenjem). Traganje, prizivanje, Put. Pokušaj izokretanja nadvladavajuće putanje zaborava.
     U svakome dijelu pojedinačno nazočna su svatri toposa spomenuta na početku, pomiješani i isprepleteni u složenu suodnosu znakova i značenja. U svetri duhovne razine. I dok „Tjedan“ zrači snažnom težnjom za Cjelinom (priziva je, žudi za njom, makar i na neuobičajene i ne uvijek lako prepoznatljive načine), „Ne sagradi grada“ kuša ono žuđeno, zazivano, Onostrano, zbiljsko, pretočiti u (s)tvarno.  (S gradom kao symbolom. U kojemu je hram  mjesto susreta nebeskoga i zemaljskoga,  znakovita točka dodira vidljivoga i nevidljivoga.) U slike zemne, prizore zemaljske ljepote  (do koje se dospijeva prolazeći tijesnim putovima mraka i strave). Kako bi se došlo do Domovinske  (uvijek s velikim početnim slovom) stalnosti, stavnosti, najbolje ocrtane u pjevanjima „Domovine“. Gdje se neizrecivo i neiskazivo sluti i prizivlje, i ipak nekako opjevava (premda kljasto, premda krnje, no ćutiš ga, znadeš tu je, osjećaji znakove Nazočnosti), zračeći iz jedne jedine riječi: Domovina.  Ta koja jest trajna i tajna, skrivena i očitovana, Očinsko-Majčinska, Onostrana. Ona (riječju neomeđena) od roda vječnosti, na vrutku Izvorne Svježine, ispod krila, pod okriljem, stvarana i održavana strujom Tvorčeva daha.
     Godina uz naslove označava godinu objavljivanja knjige, dok godine na kraju  jesu godine nastanka,  poeme ili pojedina njezina dijela.

opširnije...

na vrh

Ivan Grljušić: Zeleno buja svibanj

III. ZELENO BUJA SVIBANJ
  
     Knjiga “Zeleno buja svibanj” obuhvaća sve haikue što ih je auktor napisao u proteklih dvadesetak godina, to jest do početka 1999. g., odnosno kraja 1998., kada je taj dio pjesničkoga opusa završen. U knjigu su, naravno, uključene svetri tiskane haiku zbirke (“Kaktusov cvijet”, Požega,1990; “Smiješi se svijet postajući mekši”, Split, 1994; “Prsten planinâ”, Poljica, 1998.), haikui tiskani u različitim publikacijama, kao i oni  - “Slika neba/Image of the Sky” - pripremljena je kao dvojezično izdanje.

opširnije...

na vrh

Ivan Grljušić: Ulomci o Don Quijoteu i quijotizmu

ULOMCI  O DON QUIJOTEU I QUIJOTIZMU      


Eseji
Logos, Split, 1995.

 

Prva knjiga u Hrvata o poznatome Cervantesovu romanu (možda i najboljemu u povijesti) o Bistrome vitezu Don Qijoteu i donquijotizmu kao pojavi. Možda bi trebalo spomenuti kako je rukopis dovršen 1985. ali za vrijeme komunizma nije mogao biti objavljen; dva časopisa koji su tiskali ulomke iz njega slijedeće godine su izgubili republičku dotaciju. Valčjda zbog žestine govora Vitezova.
     Ulomak što slijedi je iz uvodne POSVETE Miguelu de Cervantesu Saavedri:

     Budući da nema nijednoga milostiva viconta, ili kakova drugoga moćnika, koji bi okriljem svoje veličine i dobrote hotio zaštititi i braniti ove moje ulomke (moćni su od uvijek bili skloniji napadaju negoli zaštiti, izim  ako je u pitanju bilo lizanje i ulagivanje - i sam to izvrsno znadeš, a s vremenom je postalo još gore), stoga ih posvećujem tebi. Tebi s najvećim pravom.
     Oprosti mi, meštre, ako sam se usudio "nespretnim i tupo zarezanim nojevim perom" pisati o junaštvu i slavi Don Quijoteovoj.
     Nesporno, ti si mu otac. Tebi čast. Ti si mu izmislio ime i uobličio lik, ali proteklo je od tada mnogo voda i mnogo snjegova iščezlo, a vode, poznato je, neprestance otkrivaju novo lice zemlje. S vremena na vrijeme zasvjetluca ponešto, i ja sam pokušavao hvatati te blijeskove što su prelijetali preko lica vitezova. Prikazujući ga raznovrsno: sa sjajem, sjenama, širokim osmijehom i suzama.
     Griješke se ne tiču tebe, za njih je kriva moja nesavršenost.
     Mir tvojoj duši!

     Možda je zanimljivo kako je i danas (premda je jedina takva) ova knjiga sustavno prešućivana, čak i prilikom obilježavanja obljetnica objavljivanja D. Q. ili pak Cervantesovih.

na vrh

Ivan Grljušić: Put u mir

PUT  U  MIR


Roman
Laus, Split, 1997.

Roman o umiranju i smrti.

 

 

na vrh

Ivan Grljušić: Veliki žrvanj ili na tragu tragedije

VELIKI ŽRVANJ, ili  NA TRAGU TRAGEDIJE


Studije i eseji o grčkoj tragediji
Erasmus, Zagreb, 2001.

Analitična knjiga (s pokušajem sinteze i nekih novih zaključaka, primjerice o katarzi) o grčkoj tragediji (na njezinim reprezentativnim uzorcima: Eshilovim  i Sophoklovim djelima), njezinoj mythskoj pozadini kao i filozofiji iz toga razdoblja. 
     Za malo bolje upoznavanje donosimo jedan esej.

opširnije...

na vrh

Ivan Grljušić: Afroditin osmijeh

AFRODITIN OSMIJEH  
ili
O pticama, hramovima, svjertlosti, zlatu,
kraljevima, smijehu, postelji, ulju, podbjelu i ostalome

Eseji
Napredak, Split, 2003

 Ovo su eseji pisani na klasičan način kakav tradicionalno susrećemo od antike, preko srednjovjekovlja i renesanse, osobito kod M. Montaignea i suvremenika. Za potkrjepu donosimo dva kraća - Ulje i Zlato:

opširnije...

na vrh